A model's life in New York City

A model's life in NYC

Generalna — Autor tamaris @ 22:24

 

...Upravo sam se vratila sa jaaako napornog snimanja...uopste mi nije jasno kako sam izdrzala cak 7 sati u onoj hladnoj prostoriji,potpuno praznog stomaka,pod svetlima bliceva, nakon sinocne Hanine zurke u jednom od boljih klubova na Menhetnu ..jedva cekam da dotaknem krevet...mmm...Hana je moja prijateljica iz Rusije sa kojom delim apartman..Ona je uvek uz mene,od kada sam dosla u Njujork,pomagala mi je kako bih se bolje snasla i upoznala sto vise novih kolegenica...Tesila me je,davala savete kada mi je bilo jako tesko i kada sam mislila da ne mogu dalje ovako..Zbog toga sam joj neizmerno zahvalna...

 No,da se vratim ja na temu..Dakle-zovem se Tamara..Mlada,visoka i plava,pomalo detinjasta,optimisticna i ambiciozna,druzeljubiva i pozitivna osoba sa poslom o kojem svaka devojka masta,u gradu koji nikad ne spava,u kojem ne postoje granice i pravila,daleko od roditelja,prijatelja i rodbine..Pokusavam da se naviknem na tezak zivot bez 'mame i tate',na novo drustvo i okruzenje,na moj POSAO..Pokusavam da prebrodim sve prepreke i stroga pravila koja MORAM da postujem kako bih uspela u karijeri,da prezivim jako teske konstantne dijete kojih se sve pridrzavamo...Pokusavam da izbegnem ljubomoru i zavist medju kolegenicama,skandale,traceve i intrige koje su TAKO ceste u svetu mode...Imam veliku srecu da delim stan u jednom od lepsih delova Fashion avenije na cuvenom Menhetnu i to na 54.spratu sa jos tri divne devojke koje mi mnogo znace u zivotu-gore pomenutom Hanom,Francuskinjom Lili i Evom iz Barselone koju i ne vidjam tako cesto jer obicno imamo snimanja i revije istim danima,ali ponekad se nadje vreme da se sve skupimo,tracarimo,ispijamo kafe i kradom grickamo PUSLICE.. devojke ih obozavaju!..:) Kad vec spomenuh kafu,neopisivo mi nedostaje neprevazidjena TURSKA KAFA SA RATLUKOM! Pa,toga ovde nema..:( 

Nedostaju mi roditelji...ni dan danas ne shvatam kako su oni pristali da se odvojim TAKO rano od njih i odem u nepoznato..Ponekad sam im zaista zahvalna,ali cesto i zaplacem misleci da su oni,zajedno sa mnom,napravili veliku gresku sto su me poslali ovde..Njujork je daleko od savrsenstva,kao i ovaj posao,koji je,verovali vi ili ne,izuzetno tezak i naporan,prepun zabrana i odricanja..Trudim se da budem jaka u svakoj situaciji,iako mi mnogo puta dodje da vristim na sav glas,pustim kandze i izgrebem sve one povrsne i krajnje bezosecajne manekenke kojima je samo novac u glavi!

 E,pa mislim da je vreme da zagrlim svog plisanog medu i uronim u 'dubok' san...U vecnoj potrazi za velikom kutijom PLAZMA keksa...Bilo kad,bilo GDE?


Powered by blog.rs